Izvođači |
| Žanrovi | |
Etikete |
| Vrste izdanja | | Edicije |
|
S ponosom predstavljamo |
|
|
|
ARSEN: MOJE POPEVKE |
06.09.2007
ARSEN: MOJE POPEVKE
Kajkavski spomenar Arsena Dedića pod nazivom “Moje popevke” reizdanje je albuma koji je pod tim nazivom izašao 1986. godine kao LP ploča, a novo, CD izdanje donosi i pet novih pjesama krapinskog festivala. Arsenove popevke pjevaju Gabi Novak, Zvonko Spišić, Tanja Mršić, Hrvoje Hegedušić, Ivica Bobinec, Dubrovački trubaduri i Đani Šegina, te sam autor.
“Obistinila se ona Bunuelova - ozbiljni južnjaci vole hladnoću i sjever. Za Krapinu pišem od 1971. Nikom nisam bio toliko vjeran. Sa zadovoljstvom potpisujem taj skromni "kajkavski opus". U njemu su i moja lijepa autorska prijateljstva i mojih pedeset presudnih zagrebačkih godina. U njemu je draga i pritajena, zgusnuta zagorska jesen. Sklonost vodi, vlazi, spokoju, tišini... Krapina mi je materijalno neisplativa. Tamo smo se okupljali "lijepi gubitnici". Znači - Krapina; zato jer je ona bez oporog mirisa i okusa poznatih "južnjačkih utjeha".” Ovim riječima Arsen Dedić opisao je svoju vezanost za krapinski festival i kajkavsku popevku.
Ovaj opus Arsenovih popevki, nazvan i Kajkavski spomenar Arsena Dedića, opisao je Nenad Turkalj.
“Kroz petnaestak krapinskih festivalskih godišta prosuti su biseri Arsenove kajkavske vokalne lirike kojoj, opravdano, nije pokušao prići pjesničkim stihom, ali je - rekao bih - vokalnim stihom utonuo u kajkavsko razdoblje Gornje Hrvatske, razdoblje koje danas ponovo živi na našem Olimpu, odakle je bilo, tko zna zašto, protjerano. Arsen kao ilirski pjesnik prolazi cestom i sklanja se pod okrilje zagorskih krošanja, tražeći, prije svega izvanrednim Britvićevim stihovima tihe suze i tajni smiješak ljubavne anegdote negdje pod zagorskim bregima. Iz inspiracije te dvojice autora, s isto tako proosjećanom vokalnom interpretacijom Gabi Novak, nižu se ti krapinski biseri, poput jedne od najljepših kajkavskih ljubavnih popijevki PODRAGAŠ LASI, romanse NAPALI LAMPU ili dražesne šansone FERGISMAJNIHT. A antologijski je humor njihove KMICE, sav u idiomu krapinske fešte, a opet lirski produhovljen. Isto tako Arsen je na stranicama ovog svog kajkavskog spomenara prošetao starim, kajkavskim Zagrebom - onim kojega više nema jer smo ga pokopali, onako kako mi to već znamo, furtinavek gospodski...
Dalmatinac Arsen, koji je ostao takav postavši istinskim Zagrepčanom, osluhnuo je već u svojim šansonama bilo grada ispod Medvednice, a zatim je, posebno stihovima Jure Stubičanca prošetao starim Gričom, držeći se ilirski s prijateljima kojih možda više nema tu, slušajući lirski popjev angeluša u onom, i danas još toliko toplom sumračju starog Zagreba. I na kraju polako zatvara ovaj svoj kajkavski spomenar Domjanićevim stihovima GDO TI JE REKEL, pjesničkim kazivanjem, uokvirenim svečanošću jednog od najljepših aranžmana Radana Bosnera. I neće biti slučaj što je Arsen, rođen i odrastao ispod starodrevnih šibenskih zidina, s toliko pjesničke topline i iskrenosti, osjetio i to naše starodrevno kajkavsko podneblje.”
O izvođaču
|
|
|
|
|
Pretraga |
|